Укупно приказа странице

петак, 10. јун 2011.

Pamuk mek ko pamuk

Chesto se pitam vrijedi li chitati modernu literaturu ili nevrijedi? Dali se treba obesiti o zajebano nadrkane i dosadne teme francuskih modernih spisatelja i spisateljica. Teme tip ko je koga opalio u koliko sati i kako je tuzno bit u 30-40-tim na bogatom materijalistickom zapadu.Ili kako me je moj otac zaboravio u kafani dok je bio sa svojom sekretaricom na tajlandu, i oboje su poginuli tijekom zadnjeg tzunamija, dirljiva i srcecepajuca pricha. Mislim da je jasno da me zapadna literatura smara (chast izuzetcima ).Novitete treba traziti u uglovima zaboravljenih od svih, Estonija, Ukraina, Svedska, i nasa draga prababa Turska. Ogromna zemlja na dva kontinenta, bratska i nama uvek draga dedovina.

 Pre pet , sest godina sam naleteo u jednoj knjizari na knjigu koja se zvala (i zove josh uvek) "Moje ime je crveno"(moj slobodni prevod sa francuskog na serbski)., ta knjiga me je odusevila lepotom i stilom pisanja. Pamuk me je odveo nazad kroz vreme u doba sultana . U srce turske imperije gde se kuje ogromna zavera nelucenih razmera..
Znam sta mislite , da je u piatnju zavera uperena preema nebeskom narodu putem haracha I zuluma, I zelene transverzale! Ne , pricha je o slikarima I umetnicima, i o promenama i mogucim  revolucijama koja umetnost nosi.

Par godina kasnije odushevio me je Pamukov”Sneg” koga sam prochitao u jednom dahu bez zelje da bilo kada spustim knjigu . Tema je “prokleti pesnik” i domovina, I mnogo shta drugo. Znam da ovako deluje kao roman Dobrice “ the father” Tjositja ali bez straha Orhan bej nema nikakve veze sa gore pomenutim  tkzv. spisateljem.

Za moju deceniju braka    moja hanuma(naj divnija hanuman a planeti)  mi je  poklonila « Muzej nevinosti ». I gle chuda Orhan Pamuk je napisao ne samo jedan sjajan roman , nego pravo chudo. Knjiga je NLO , nemogutje je opisati sa koliko shmeka I stila Orhan bej nas sheta kroz Stabol 70. Ulazimo u domove velikih gradjanskih porodica, u priche malih I velikih.
Lutamo,  vozimo se kroz predivni Istabul(s’jednom limuzinom ,shevijem iz 50-ih) koji nas omamljuje mirisima  I zvukovima. U drustvu smo predivne Fuzun za koju vrije mrijet; I potrurchit se !
Al, posto je “Kemal bej”(glavna lichnost u romanu) vec turchin , on se sprema mrijet za Fuzun hanim.

Kemal je uspesni mali privrednik(ne trguje oruzijem ni drogom) u jednoj textilnoj firmi koju je nasledio od svoga babe. Pred veridbom je . Buduca gospoje se zove Sibel , pametna, obrazovana , moderna sexy hanuma, iz visokog drustva. Kemal I pored svijetle buducnosti koja ga chega , zena ,djeca, pare, glory, …Ludo se zaljubljuje u Fuzun( daleku rodjaku, jebeno opasne ljepote) . Kemal I Fuzun tje se ludo voleti jedno dvije nedjelje u jednom stanu na evropskoj strani bosfora. Uz miris Fuzuninog tijela I buku djece koja igraju fidbal na ulici ovaj par ce se ludo zaljubiti a I zauvek izgubiti u meandrima ljubavi I snova.
Na dan Kemalove veridbe Fuzun the nestati . Taj dogadjaj ce duboko promeniti Kemal beja, koji the od tog dana postati vechni  kolekcionar uspomena. Svih I svakakvih uspomena , ali pre svega uspomena vezanih za Fuzun. U njegovom “mirnom ludilu” ce pocheti da sprema postavku “Muzeja nevinosti”. Ali Fuzun tje se ponovo pojaviti!?§

Orhan Pamuk je veliki pisac a “Muzej” je delo neslutjenih dometa . Roman u kome zivot I secanja su puni mirisa , ukusa I chula. U kojima senzualnost I lepota su sve prisutni. U kojem je I sam Stabmol licnost romana , predivan ponosan I velichanstven. Pun pricha I raznolikog svjeta. U kome potraga za momentum totalne sretje I zadovoljstva  je vecna I ne dostizna. Kao I sama Fuzun , ne dodirljiva predivna , ponosna  I zauvek izgubljena za Kemala a I za chitaoca.
Dali zal za izgubljenom mladoscu me vetj muchi ? Ovaj roman je u meni probudio davno zaboravljne ljubavi, grehe I suvenira. Nekako sam se I ja vratio u moj sopstveni “Muzej nevinosti” I odkukao jednu dobru turu za mojom ranom mladoscu,( a sad sam u kasnoj mladosti).

Нема коментара:

Постави коментар