Sedim ovde a kao da me nema.
Talasi se lome o obalu.
Samo se oni sećaju kako je sve počelo.
Laki vetrić me miluje , sunce toplo mi čuva leđa.
Sedim ovde na ivici sveta.
Gledam moju otadžbinu beskrajno plavu.
A mene nema,ja sam samo talas koji se lomi o kamenje.
Нема коментара:
Постави коментар