Укупно приказа странице

среда, 9. новембар 2011.

Potraga II

 A ako je ne izdade to nije shto sam neshto narochito patriotski i  nacionalixtichki nakurchen, nego zato shto nijesam nishta ima im retji!
Shto se tiche moje srcecijepajutje priche koja je trebala da dovede  teskog emocionalnog shoka kod gospodje sluzbenice . Ni od toga nishta izuzetno se nije dogodilo titanskih razmera. Mislim da je najvjerojatnije sa lakom dozom prezira gledala na moju "revolucionarnu" i "anti milosevicevsku" prichu, i proshlost. Sigurno je u svojoj maloj ali pametnoj ungro-finskoj glavici  rezonovala:"Shta kukumavchi ova seka persa! Ko da samo njemu rodondendroni ne cvijetaju u life-u! A i donaj koji zemlju svojih dedova napusti i otca nacije zaboravi bolje da mu se kitja slabinac osushi...JJedino je lala ugarskog podrijetla (translator-prijevodilac) pokazao malo emocija, i prijateljski mi posavetovao:"E moj Vlado nishta od tvoje prvoborachke proshlosti nema, madjarska ni nama ausvajse i azile ne da , a kako tje vama?
Sve u svemu gospoja the sluzbenica, izrazava zelju da joj ostavim moju putovnicu i sve dokumente za uzvrat mi nudi papir koji potvdjuje da mi je uzela putovnicu i dokumente. S tim dokumentom madjarska vlast mi bratski i humano potvrdjuje da je chula moju filmsko-umjetnichku prichu o herojskoj pro demokratskoj proshlosti , anti militariskichkoj poziciji i pacifistichko-dezerterskoj orijentaciji i da je zestoko zaboli spolovilo ili ti "kurac"(na starogrchkom).
Sa mojim papirom izlazim , zadovoljan ispunjen ponosom. Svi ovi tupamarosi (strangeri ) koji nemaju tako divnu i junacku pricu najvjerojatnije nemaju papir o "bolenjukurcamadjarskedrzave" kao ja. Vetj sam za korak blizi politickom azilu u nekoj zemlji demokratskog razvijenog svijeta, ameriko eve me!

Izlam iz odseka ministarstva unutrashnjih dijela, zgradurina se jezivo nadvila nad mene . Negde duboko u meni krije se neki strah i zakljuchak. E a ja im ostavi putovnicu! Bez putovnice nemoze se putovat?
Bravo , Vladice bistar si kao planinski potok.

Oko mene ljudi, madjari, turisti , lijep dan , kraj proljetja.. Ptice laju sa grana, solnce grije sve nas bez razlike i rasne ili vjerske diskriminacije.

Svi imaju tlo pod stopalima, dom, jedino se meni chini da mi tlo bezi ispod nogu i da sve manje dodirnih tachaka imam sa ovom zemljom, ili bilo kojom drugom.

Uskoro tju skapirati shta znachi biti apatrid,....

Meudon La Foret   10.11.2011

Нема коментара:

Постави коментар